Autogeni trening

Autogeni trening

Autogeni trening je tehnika pomoću koje učimo jednostavnije živjeti i lakše se nositi sa svim životnim okolnostima.

Početkom 20. stoljeća terapiju Autogenim treningom razvio je njemački liječnik Johannes H. Schultz (1884.-1970.). Promatrao je fizičke i psihičke reakcije osoba pod utjecajem hipnoze kao i pod prirodnim hipnotičkim stanjem ulaskom u san. Temeljem uočenih zapažanja napravio je mentalne vježbe i upotrijebio ih kao podlogu za šest standardnih vježbi Autogenog treninga. Izvorno se koriste do današnjeg dana: težina i toplina udova, ravnomjerni otkucaji srca, mirno disanje, toplina u trbuhu i hladnoća u području čela.

autogeni trening

Ovo su bili počeci jedne izuzetno moćne metode samopomoći kojom se postiže psihički rast i fizičko zdravlje. Mentalne vježbe primjenjivao je na svojim prijateljima, kolegama, obitelji i poznanicima. Rezultati su pokazali ogromnu moć uma i tijela koja utječe na proces samoozdravljenja. Metodu je dalje razvio Schultzov kolega Wolfgang Luthe i zajednički su napisali pet svezaka knjige „Terapija Autogenim treningom“. Nakon dvadeset godina predanog proučavanja i primjene Autogenog treninga u svakodnevnom radu Schultz je osobno sam napisao prvi svezak knjige. Za razvijanje ove vrste terapije definirao je cilj kojim bi pacijent bio manje vezan za terapeuta te imao priliku postati protagonist i pokretač vlastitog poboljšanja i dobrobiti. Pod izrazom „autogeni trening” Schultz definira metodu 'autogenog' opuštanja koje se odvija putem oblika mentalne odsutnosti koncentracije, kojom osoba ublažava napetost psihičke i fizičke prirode. Kao što samo ime sugerira, Autogeni trening primjenjuje se samostalno, što u prijevodu znači da osoba „sama sebi čini“, odnosno sama sebi pomaže. Uči se provoditi pod vodstvom stručne osobe. Nakon što su mentalne vježbe jednom naučene provode se u bilo kojim aktivnostima i okolnostima.

Standardne vježbe Autogenog treninga

Autogeni trening, s fiziološkog stajališta sastoji se od standardnih vježbi koje uključuju šest različitih područja: muskularne, vaskularne, kardijalne, respiratorne, abdominalne i cefalične funkcije.

Postoje dvije osnovne vježbe tehnike Autogenog treninga:

  1. Vježba "težine" koja stvara stanje mišićne opuštenosti, odnosno opuštanje poprečno-prugastih i glatkih mišića;
  2. Vježba "topline" koja dovodi do širenja perifernih tokova povećanjem protoka krvi;

te razne komplementarne vježbe:

  • Vježba 'srca' koja dovodi do poboljšanja kardiovaskularne funkcije;
  • Vježba 'disanja' koja dovodi do poboljšanja dišnih funkcija;
  • Vježba 'trbuha' koja dovodi do povećanog protoka krvi u svim unutarnjim organima;
  • Vježba 'hladno čelo', koja može olakšati uklanjanje glavobolje, jer dovodi do blagog stezanja žila u encefalitičkoj regiji.

Više o Autogenom treningu možete pročitati u knjizi Heinricha Wallnöfera: „Autogenim treningom i autogenom psihoterapijom do zdravlja.“

 NATRAG NA VRH

Učinci Autogenog treninga

učinci autogenog treninga

Vježbe Autogenog treninga uspostavljaju ravnotežu između aktivnosti simpatičkog i parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava, što ima važne zdravstvene prednosti jer parasimpatička aktivnost potiče probavu i rad crijeva, snižava krvni tlak, usporava otkucaje srca i potiče funkcioniranje imunološkog sustava.

Ovaj oblik relaksacije ima različite ciljeve. S jedne strane teži aktivaciji mišićnih struktura i uspostavljanju prirodnog i zdravog funkcioniranja unutarnjih organa, dok s druge strane, usmjeren je postizanju fizičkog i mentalnog zadovoljstva.

Prakticirajući vježbe Autogenog treninga osobe djeluju na brojne fiziološke i psihološke procese. Tijekom rješavanja stresnih situacija postaju uspješnije eliminirajući anksioznost i napetost.

Primjenjujući Autogeni trening ostvarujemo sigurnost i viši stupanj samopouzdanja. Provodeći mentalne vježbe osoba postaje smirena i opuštena te sprječava nakupljanje potisnutih emocionalnih stanja u različitim tjelesnim organima. Tako učinkovito intervenira i smanjuje psihosomatske poremećaje.

 NATRAG NA VRH

Primjena Autogenog treninga

Autogeni trening nema kontraindikacija i dobrobit imaju svi koji ga provode. Brojna su područja primjene Autogenog treninga. Izrazito je efikasan kod ljudi koji žive prilično stresnim načinom života. Stres ukazuje na ozbiljan zdravstveni problem koji ugrožava psihičko i fizičko zdravlje. Može uzrokovati veliki niz štetnih posljedica poput anksioznosti, razdražljivosti, smanjenja spolne želje i aktivnosti, glavobolje, umora i drugih. To su sve simptomi koje Autogeni trening može smanjiti, eliminirati, odnosno prevenirati kako do navedenih simptoma ne bi ni došlo. Osobito je poželjan oblik terapije za osobe koje pate od anksioznosti, napada panike i nesanice.

Širom svijeta, Autogeni trening se primjenjuje u medicini, psihologiji i psihoterapiji te svoju primjenu pronalazi i u sportu, obrazovanju, industriji i svakodnevnom životu. Našao je svoju primjenu u najrazličitijim životnim područjima. Neka od njih su: NASA pri obučavanju astronauta kod savladavanja problema nulte gravitacije, zrakoplovne kompanije kod posade aviona u savladavanju stresa i vremenskih razlika, mornarica tijekom provođenja vježbi za preživljavanje...

Također ga primjenjuju pisci, glazbenici, umjetnici, plesači kao i djelatnici koji su izloženi stresnim i po život opasnim situacijama poput zdravstvenih radnika, policajaca, vojske ili djelatnika u pravosuđu.

Polaznici Autogenog treninga u području obrazovanja: sveučilišni profesori, učitelji u školama, studenti ili djeca u osnovnim i srednjim školama pokazali su odlične rezultate u intelektualnom radu, međuljudskim odnosima i kreativnosti.

 NATRAG NA VRH

Klinička primjena Autogenog treninga

Klinička primjena Autogenog treninga postignuta je kod:

  • psiholoških poremećaja poput fobija, depresija, poremećaja spavanja, PTSP-ja te kod psiholoških problema koji se javljaju kod osoba oboljelih od raka ili drugih kroničnih bolesti;
  • bolesti srca: aritmija, angina pektoris, hipertenzija;
  • bolesti dišnih puteva: astma, hiperventilacija, neurotički kašalj;
  • bolesti probavnog sustava: alergija na hranu, čir, anoreksija, bulimija, iritacija crijevnog trakta;
  • bolesti kostiju i mišića: artritis, reumatizam, degenerativne bolesti;
  • bolesti endokrinih poremećaja: dijabetes, poremećaj tiroidne žlijezde, poremećaj autoimunog sustava, AIDS;
  • neuroloških poremećaja: migrena, glavobolja, ozljede mozga, epilepsija, cerebralna paraliza, Parkinsonova bolest;
  • urogenitalnih bolesti: poremećaj rada mjehura, poteškoće u trudnoći, itd...

Autogeni trening ima pozitivan učinak na kronične bolesti jer sprječava mnoge akutne simptome. Posebno dobre rezultate pokazao je u liječenju astme.

Astmatični bolesnici znaju da im se simptomi pogoršavaju kada su pod stresom. Pomažući im u svakodnevnim životnim izazovima indirektno im se pomaže i u liječenju astme. Ti ljudi također znaju da se mogu poslužiti „alatom“ primjenjujući vježbe Autogenog treninga koje djeluju opuštajuće na njihov spazmom zahvaćen organski sustav. Time sprječavaju pojavu astmatičnog napada u samom začetku.

Slično se događa i s glavoboljama. Provode se opsežna istraživanja kako bi se dokazala djelotvornost Autogenog treninga kod migrena. Mnogi koji boluju od migrena izjavili su kako su upotrebom Autogenog treninga uspjeli spriječiti napadaj migrene i staviti sve njezine simptome pod kontrolu.

Isti rezultati postignuti su kod visokog i niskog krvnog tlaka, kolitisa, artritisa, problema s mjehurom, iritacije crijeva… Istraživanja su također pokazala kako provođenje Autogenog treninga efikasno djeluje kod smanjenja kolesterola u krvi, pravilnog rada tiroidne žlijezde, smanjenja ordinirane doze lijekova, dijabetičara koji nisu na inzulinu…

Ljudi su manje podložni prehladama, kašlju ili bolovima u leđima, a značajni rezultati postignuti su i u liječenju AIDS-a, što sve upućuje na činjenicu da upotreba Autogenog treninga u svakodnevnom životu ojačava imunološki sustav čovjeka. Kod oboljelih od AIDS-a primjena navedenih mentalnih vježbi rezultirala je mogućnošću kontrole simptoma poput boli, noćnog znojenja, proljeva i gubitka težine. Oboljelima od AIDS-a poboljšala se kvaliteta života, a mnogobrojna istraživanja su pokazala kako su živjeli i 18 mjeseci dulje od ostalih isto oboljelih.

Odlični rezultati postignuti su kod psiholoških poremećaja. Znatno se smanjuje potištenost, panika, agresija i faza žalovanja.

Nesanica je jedna od najčešćih situacija u kojima osoba poseže za lijekovima. Jedan poslovni čovjek srednjih godina, koji od djetinjstva nije mogao spavati, rekao je: „Mislio sam da svi ljudi po noći stoje kraj svojih prozora gledajući u zvijezde. Tek kada sam vidio suprugu kako spava cijelu noć shvatio sam da imam problem.“ Nakon nekoliko tjedana primjene Autogenog treninga prestao je uzimati lijekove protiv nesanice.

Jedna liječnica započela je primjenjivati Autogeni trening kod osoba oboljelih od Parkinsonove bolesti. Prema njenim spoznajama primjena treninga pomogla je oboljelima umanjiti tremor koji u visokom stupnju ometa njihovo svakodnevno funkcioniranje.

Autogeni trening, već niz godina, upotrebljava se u liječenju neplodnosti, kao i tijekom trudnoće i porođaja. Primjenjujući vježbe treninga tijekom trudnoće smanjene su mučnine, probavne smetnje, opstipacije te napetost, potištenost, nesanica, anksioznost i strah.

Vježbe Autogenog treninga tijekom porođaja smanjile su iscrpljenost. Krvni tlak, disanje i otkucaji srca su bili uravnoteženi, a opuštenošću mišića, eliminiranjem stresa i napetosti bol je smanjena na minimum. Poslije porođaja primjena vježbi dovela je do bržeg oporavka i izostanka postporođajne depresije. Također, vježbe su pomogle kod normaliziranja spavanja nakon noćnog dojenja i tako spriječile iscrpljenost organizma.

Zaključno, najvažniji učinak Autogenog treninga je poboljšanje sveukupnog psihičkog i fizičkog zdravstvenog stanja osobe.

 NATRAG NA VRH

Tvorac Autogenog treninga - J. H. Schultz

Johannes Heinrich Schultz

Johannes Heinrich Schultz (20.6.1884. – 19.9.1970.) svestrani njemački liječnik opće medicine, dermatolog, neurolog, psihijatar i psihoterapeut.

Poznat je u svijetu po utemeljenju Autogenog treninga, odnosno tehnike samorazvoja i samopomoći.

Rođen je u Göttingenu 1884. godine. Studirao je medicinu na sveučilištu u Lausanni, Göttingenu i Breslau, a doktorirao u Göttingenu (1907.). Tijekom prvog svjetskog rata bio je direktor sanatorija u Belgiji. Kasnije je radio na Sveučilišnoj klinici u Jeni, gdje je imenovan profesorom psihijatrije i neurologije (1919.). Posebno je poznat po knjizi „Autogeni trening” (1932.) u kojoj predstavlja metodu za fizičko i mentalno opuštanje putem relaksacije.

Oskar Vogt

Bio je učenik poznatog istraživača hipnoze i mozga, Oskara Vogta, a 1952. godine objavio je knjigu „Tehnika hipnoze”. Johannes Heinrich Schultz osnovao je 1955. godine „Njemačko društvo za medicinsku hipnozu i autogeni trening” i time stvorio prvi institucionalni okvir za praktično i znanstveno ispitivanje hipnoze i autogenog treninga u Njemačkoj.

Javno je prvi put Autogeni trening prezentiran 1926. godine pod imenom „Organske autogene vježbe“, a od 1928. nosi današnji naziv.

 NATRAG NA VRH